Noću, u sitne sate,
vetar se susreće sa drvećem,
noću, u sitne sate, strah me je od gubitka.
Slušaj.
Čuješ li kako tamni vetar šapuće?
Gledam visoko u ta blaženstva sa očima koja nisu od ovog sveta,
predata sopstvenoj tuzi.
Slušaj.
Čuješ li kako tamni vetar šapuće?
Nešto se dešava u noći.
Mesec je crven i uzrujan
i krov doma mogao bi se srušiti svakog trena.
Oblaci se zbijaju kao evenka žalitelja
i izgleda kao da čekaju da zakiši.
Čas
i nakon toga, ništa.
Iza ovog prozora noć podrhtava
a zemlja
se više neće vrteti.
Iza ovog prozora jedna zagonetka brine o tebi i meni.
O, ti, što tako si raskošan,
stavi svoje ruke u moje, kao goruće uspomene.
Ostavi svoje usne, tople od života
za umilne poljupce moje.
Vetar će nas odneti.
Vetar će nas odneti.
Prevod: Radomir D. Mitrić
Prema ovoj pesmi, slavni iranski režiser Abas Kjarostami je snimio i film.
